PRAVNI ZAPISI • Godina I • br. 1 • str. 38–73
KARAKTERIZIRANJE DEJTONSKOG USTAVNOG MODELA: O JEDNOM NEUSPJEŠNOM USTAVNOM EKSPERIMENTU
Dr. iur. habil Edin Šarčević
Vanredni profesor, Pravni fakultet u Lajpcigu
e-mail: edin@uni-leipzig.de
.
.
Pravni zapisi, br. 1/2010, str. 38-73
Originalni naučni članak
KLJUČNE REČI
Okvirni sporazum za mir, Aneks 4, Ustav Bosne i Hercegovine, ugovaranje ustava, konstitutivni narod, ustavne antinomije, etnokratija, ljudska prava, stanje nužde, Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava, segregacija, diskriminacija na osnovu etničke pri- padnosti, ustavne izmjene, savezna država, pravna država, suve- renitet, pravda, proceduralna legitimacija.
APSTRAKT
Aktuelni bosanskohercegovački ustav (Aneks 4) ugovoren je kao dio međunarodnog mirovnog sporazuma. Država Bosna i Hercegovina, društvena stvar- nost i politički zivot su od njegovog stupanja na snagu suočeni sa krajnje neefikasnim pravnim uređenjem. Aneks 4 u tom pogledu nije obezbijedio funkcije državnog ustava. Njegovom primjenom se multupliciraju socijalni konflikti, konstantno se jača domaća i strana birokracija koja održava status quo i uspostavlja krajnje nepregledan pravni sistem. Na toj se pozadini postavlja pitanje svrsishodnosti i opravdanosti internacionalnog ugovaranja nacionalnog ustava. Da bi se dospjelo do poopćivih odgovora, neophodno je ustanoviti ključne karakteristike ovog „ustava“ i državnog modela koji se njime uspostavlja. To je osnovni predmet ovog rada. Rekonstrukcija obuhvata uzajamnu vezu Okvirnog sporazuma za mir i Aneksa 4 na karakteristič- nim mjestima ustavnog modela. Pokazaće se da su temeljne osobine Aneksa 4, koje ujedno prožimaju mirovni proces i Okvirni sporazum za mir, etnizacija bosanskog društva, bosanske države i, iznad svega, bosanskog ustavnog prava, internacionali- zacija ustavnog prava sa tekstualnim podloškom međunarodnog ugovora koji se primjenjuje kao Ustav, privremenost i legalizacija rezultata rata, koja podrazumijeva i teške zločine. Dalje će se, na osnovu analize samog Aneksa 4, u karakteristike uračunati etnička konsenzus-demokratija, etnički determinizam kod donošenja odluka u državnim tijelima i organima, asistencija izvana u upravljanju državom, gubitak unutrašnjeg suvereniteta u formi obesnaživanja sociološkog suvereniteta državnih organa, suspenzija efektivne zaštite proklamiranih ljudskih prava, antinomičnost koja zadire u temeljne ustavne odluke. Ovakav nalaz može poslužiti kao premisa za zaključak da internacionalno ugovaranje ustava može u izvanrednim prilikama poslužiti konsolidiranju jedne državne zajednice, ali samo pod uvjetom da se njime konsekventno ozakone pravnodržavni elementi u kontinentalnoevropskom smislu napuštanjem područja pravne državnosti, kako to upravo čini dejtonski model, ustavno stanje pretvara se u stanje pravnog, političkog i socijalnog haosa.