PRAVNI ZAPISI • Godina II • br. 1 • str. 53-79

KO SE BOJI FEDERALNE EVROPE? – KRITIČKI OSVRT NA „LISABONSKU“ ODLUKU SAVEZNOG USTAVNOG SUDA NEMAČKE

Jezik rada: Srpski

Prof. dr Beširević Violeta
Redovna profesorka, Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu

.

.

.

Pravni zapisi, br. 1/2011, str. 53-79

Originalni naučni članak

DOI: 10.5937/pravzap1101053B

KLJUČNE REČI
EU; Ugovor iz Lisabona; međunarodna organizacija; federalizam; konfederacija; demokratija; suverenitet; demokratski deficit; ustavni identitet

APSTRAKT
Konceptualizacija EU predmet je akademskih rasprava još od njenog nastanka. Već duže vreme značajan ton toj raspravi daje nemački Savezni ustavni sud, koji se često svrstava u pobornike stava o EU kao međunarodnoj organizaciji, mada je, još od Odluke o Ugovoru iz Mastrihta, očigledno i njegovo paralelno shvatanje Unije kao saveza država (Staatenverbund). Ovaj rad se bavi „Lisabonskom“ odlukom kojom Sud nije formalno osporio ustavnost Ugovora iz Lisabona, ali u kojoj se samoinicijativno izjasnio protiv stvaranja savezne države Evrope, postavio granice evropskim integracijama i uslovio dalji opstanak EU očuvanjem dostignutih strukturalnih odnosa. U radu se analiziraju stavovi Suda o pravnoj prirodi EU, kao i tumačenje „klauzule večnosti“ iz člana 79. stav 3. Osnovnog zakona, dato u nameri uspostavljanja granica daljem procesu integracija. Anatomija sudskih argumenata, koju rad nudi, ima dvostruki cilj: prvo, da pokaže da je Sud osporio demokratski legitimitet EU polazeći od pomalo naivnog shvatanja većinske demokratije kao jedine „istinske“ demokratije, zasnovane na jednakom biračkom pravu i načelu „jedno lice – jedan glas“ i drugo, da ukaže da je Sud na sebe preuzeo nedopustivu ulogu „konačnog“ kontrolora evropskih integracija, ali i kontrolora samog nemačkog naroda kao pouvoir constituant u donošenju buduće odluke o članstvu Nemačke u nekoj eventualno drugačijoj Evropskoj uniji.