PRAVNI ZAPISI • Godina V • br. 1 • str. 5-65

ČEMU POSESORNI POSTUPAK? O RAZLOGU POSESORNE ZAŠTITE DRŽAVINE, DEO 2 – RAZLOG SUDSKE POSESORNE ZAŠTITE DRŽAVINE

Jezik rada: Srpski

Prof. dr dr h.c. Vladimir V. Vodinelić
Redovni profesor, Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu
e-mail: vladimir.vodinelic@pravnifakultet.rs

.

.

Pravni zapisi, br. 1/2014, str. 5-65

Originalni naučni članak

DOI: 10.5937/pravzap0-6223

KLJUČNE REČI
teorije o razlogu (osnovu; cilju; funkciji) posesorne zaštite državine; uslovi za racionalnu raspravu; merila za ispitivanje teorija; imanentna i transcendirajuća kritika; teorija zatečene pojavne slike prava i obaveza; mesto i uloga razloga posesorne zaštite

APSTRAKT
U opticaju je pet teorija o razlogu posesorne zaštite državine, neke već vekovima, pojedine s varijantama, neke u kombinaciji s drugima. O sedam pitanja trebalo bi da učesnici u raspravi budu saglasni kako bi rasprava bila racionalna. Od razmatranja pitanja o razlogu zaštite, a time i o održivosti teorija o razlogu, nisu pošteđeni ni oni koji drže da nema potrebe za postojanjem posesorne zaštite državine, a ni oni koji državinu smatraju pravom pa drže da se njena zaštićenost podrazumeva. Kad se primene merila koja autor sugeriše za ispitivanje teorija, proizlazi: da se svaka analizirana teorija (mira, ličnosti, svojine, kontinuiteta, najveće ekonomske koristi) zasniva na razlogu koji predstavlja društvenu vrednost; da svaka može svojim razlogom da objasni posesornu zaštitu u većinskom slučaju smetanja državine kada posesorna zaštita koristi stvarnom imaocu prava, neobaveznom da trpi smetanje; da nijedna ne može da opravda to što u manjini slučajeva posesornu zaštitu uživa držalac neovlašćen da to bude ili obavezan da trpi smetanje; da nijedna teorija ne odgovara svakom modelu posesorne zaštite; da razlog nijedne teorije nije nešto specifično samo za posesornu zaštitu; da nijedna teorija ne može da otrpi imanentnu kritiku. Autor postavlja teoriju zatečene pojavne slike prava i obaveza. U njenom poređenju s ostalim teorijama pokazuje: da je i razlog koji ona navodi jedna društvena vrednost, da je i ona u stanju da objasni postojanje posesorne zaštite u većinskom slučaju smetanja, ali i da, za razliku od ostalih teorija, opravda njeno postojanje u manjinskom slučaju smetanja, da odgovara modelu i režimu relativizovane posesorne zaštite u Srbiji, i da je njen razlog specifičan za posesornu zaštitu. Na kraju, autor predočava kakvo mesto i ulogu ima razlog posesorne zaštite, i teorije o njemu, u postupku zakonodavnog uređivanja zaštite državine.