PRAVNI ZAPISI • Godina VII • br. 1 • str. 20-54

JAVNO RAZMATRANJE U FUNKCIJI PREVAZILAŽENJA DEMOKRATSKOG DEFICITA, JAVNA RASPRAVA I RAZGRANIČENJE OD JAVNOG SLUŠANJA

Jezik rada: Srpski

Slobodan Vukadinović
Asistent, Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu
e-mail: slobodan.vukadinovic@pravnifakultet.rs

.

.

Pravni zapisi, br. 1/2016, str. 20-54

Originalni naučni članak

DOI: 10.5937/pravzap0-11350

KLJUČNE REČI
javno razmatranje, predstavnička demokratija, građanska participacija, demokratski deficit, javna rasprava, javno slušanje, građani.

APSTRAKT
U radu se, najpre, analiziraju oblici neposredne demokratije – od istorijskih, u antičkoj Atini, do savremenih oblika, u Švajcarskoj i SAD. Ukazujući na slabosti savremene predstavničke demokratije koja dominira današnjicom, autor istražuje oblike participacije građana – od učešća do uticaja – koji pomažu u prevazilaženju demokratskog deficita u praksi. Pored tradicionalnih, analiziraju se i inovativni mehanizmi (od neformalnih do formalnih, od individualnih do kolektivnih) koji omogućavaju ne samo da se građani izjašnjavaju biranjem opcije za ili protiv već da se aktivno uključe i iznose sopstvena mišljenja, stavove, iskustva i argumente – da učestvuju u javnom razmatranju. Ukazuje se na pozitivne efekte i prednosti neposrednog uključivanja građana u proces donošenja odluka i kreiranja javnih politika kroz doprinos korigovanju, stabilizovanju i konsolidovanju savremene  predstavničke  demokratije.  Nakon  razmatranja  oblika  neposrednog učešća građana u uporednom pravu, autor se fokusira na mehanizme u srpskom društvu i identifikuje one koji se u Srbiji najčešće primenjuju. U nastavku rada se bavi analizom pravnog okvira javne rasprave u Srbiji i okruženju. Postavljajući pitanje razgraničenja javnog slušanja od javne rasprave, autor identifikuje 13 originalnih kriterijuma razgraničenja, koji međusobno razlikuju ova dva instituta. Ukazujući na mogućnosti primene i drugih inovativnih mehanizama građanske participacije, koji su svoju primenu potvrdili u praksi drugih država, autor daje konkretne preporuke i tri moguća pravna puta za unapređenje javnog razmatranja  i  zaključuje  da  bi  snagom  argumentovanog  javnog  razmatranja  i  učešćem većeg broja građana i svih sektora društva, kao i uključivanjem njihovih argumenata u konačne tekstove zakona i propisa, sadašnja vladavina političkih stranaka mogla da dovede do vladavine zdravog razuma, odnosno da se od države partija dođe do države razuma.