PRAVNI ZAPISI • Godina VI • br. 2 • str. 312-325

PRIVATNA SVOJINA U SVEMIRU – U POSTUPKU ČEKANJA

Jezik rada: Engleski

Milan Mijović
Doctoral Candidate, Teaching Assistant, Union University Law School Belgrade
e-mail: milan.mijovic@pravnifakultet.rs

.

.

Pravni zapisi, br. 2/2015, str. 312-325

Pregledni naučni članak

DOI: 10.5937/pravzap0-9641

KLJUČNE REČI
svemir; svemirsko pravo; Zemljaprivatna svojinaimovinska pravaprisvajanjezakonitost

APSTRAKT
Iako je svemirsko pravo nastalo šezdesetihih godina 20. veka, još uvek predstavlja nepoznanicu za većinu pravnika širom sveta. Međutim, danas više nego ikad, svemirsko pravo dobija i svoj praktični aspekt.

Jedno od najvažnijih ljudskih prava, ali i preduslov za napredak, jeste pravo svojine. Svojina, uz ostala stvarna prava, predstavlja polaznu tačku imovinskopravnih odnosa na Zemlji.

Imajući u vidu da, u poslednjih nekoliko godina, svemirska istraživanja dostižu vrhunac prvi put od sletanja na Mesec, mišljenja sam da se ovaj civilizacijski aspekt ne sme ostaviti neispitan. Međutim, tzv. svemirska legislatura nedvosmisleno zabranjuje načelo aproprijacije u svemiru. To znači da niko, fizičko ili pravno lice, ne može uspostavljati svojinu nad nebeskim telima. Treba imati u vidu da su dokumenti iz ove oblasti doneti pre pola veka, i da su u vreme donošenja, odnosno u vreme Hladnog rata, bili sasvim opravdani.

Napeti odnosi između dve supersile, kao i trka u naoružanju, nisu ostavljali mesta za detaljniju regulativu, pogotovo u oblasti prisvajanja prostora izvan Zemlje. Ali danas, kada se američki astronauti prevoze ruskim sojuzom do Međunarodne svemirske stanice, nedvosmisleno se dolazi do zaključka da su se vremena značajno promenila, što se za svemirsko pravo ne može reći.

Eksploatacija minerala sa Meseca i drugih nebeskih tela, koja je do par godina delovala kao motiv naučnofantastičnog filma, danas je praktično realnost.

I naravno, postavlja se pitanje ko je vlasnik iskopanih materijala i može li raspolagati njima. Nije prošlo dugo vremena da se stvori jaz između tradicionalista, pravnika koji se drže već donetih dokumenata ističući načelo zabrane sticanja svojine, i kompanija koje žele komercijalizaciju svemira, samim tim i izvesna prava nad stvarima van Zemlje.

Godine 2015. u SAD je donet US Space act koji predviđa da lice koje pribavi minerale u svemiru može njima imovinski da raspolaže.

Međutim, snažnog sam uverenja da spoj legislature stare pedeset godina i sporadičnog domaćeg zakonodavstva neće urediti ovu oblast u pravnom, civilizacijskom i opštem smislu.

Čini mi se da nas je svemirska tehnologija sustigla, odnosno da nas je zatekla nespremnim. Posle dve hiljade godina iskustva, možemo li dopustiti ovakav pravni vakuum?